Zlatno doba (Golden Age) orijentalnog (trbušnog) plesa predstavlja period ekspanzivnog razvoja ovog plesa, zajedno sa razvojem filmske industrije u Egiptu. Za vreme zlatnog doba orijentalni (trbušni) ples je zadobio formu i oblik koji se danas izvodi na sceni, ovaj razvoj se nastavio do današnjeg dana proizvodeći mnoštvo kreacija i raznolikosti za koje zaista ne postoje granice. Svaka od dolepomenutih plesačica je ostavila dubok trag i uticaj na razvoj orijentalnog (trbušnog) plesa na sebi svojstven načina, svaka je utabala po delić tada neprohodne staze, ostavljajući smernice i putokaze za buduće naraštaje plesača, po kojoj sada svi mi nesmetano koračamo!
Shafiah al Kebtieah je rođena 1851. godine u
predgrađu Kaira, delu zvanom "Shobra", njena porodica je bila
izuzetno konzervativna i skromna, roditelji su joj umrli kad je
bila mlada. Prve nastupe je imala u okviru vašara i sajama, kako
je bila izuzetno lepa i talentovana ubrzo je postala zvezda "El
Dorado" noćnog kluba. Pohađala je časove plesa kod tada poznate
plesačice Shook, a nakon njene smrti postaje najpoznatija
plesačica u Egiptu i legenda svog vremena. Među njenim
poštovaocima su se nalazili mnogi ministri i drugi uticajni ljudi.
Shafiah al Kebtieah je prva izvela ples sa šamadanom, pri čemu je
dok je igrala sa svećama u isto vreme izvodila i špagu, ovakav
nastup je bio prilično impresivan za publiku tog vremena. Ubrzo
otvara sopstveni noćni klub Salah (što u prevodu znači klub), pod
nazivom "Alf leila" što znači "1001 noć". Shafiah je toliko bila
popularna da je zarađivala izuzetno velike količine novca (nosila
je cipele sa zlatnom potpeticom), međutim postala je zavisnik od
kokaina i 1926. godine umire u najgorem siromaštvu.
Tahia Karioka (1915.god-1999.god) je bila jedna
od najpoznatijih egipatskih plesačica zlatnog doba orijentalnog
(trbušnog) plesa. Rođena je u Kairu pod imenom
Abla Muhamed Karim a svoju plesačku karijeru
započinje u Madam Badijinom kazinu
tokom 1930-ih godina, kada prihvata umetničko ime Tahia Karioka,
nastupi su joj obično trajali između 25 i 30 minuta. Njena slava
je rasla između 1920-1930 godina uzlaznom putanjom a 1935. godine
snima svoj prvi film, kojim započinje dugogodišnju filmsku
karijeru, koja broji više od 120 filmova uključujući pozorišne
predstave i televizijske sapunice. Tokom svoje filmske karijere je
sarađivala sa
Faridom el Atrache i Mohamedom Abdel Wahab.
Tahia je pohađala časove baleta kod učitelja Ivanova, prva uvodi
latinoamerički ritam u svoj plesni šou, čak ju je egipatski kralj
Faruk pozvao da pleše na jednoj od njegovih proslava, što je bila
velika čast, upravo zbog njenog jedinstvenog plesnog stila. U toku
svoje tridesetprve godine već postaje legenda egipatske plesne i
filmske scene. Tahia se udavala 14 puta, jedan od njenih muževa je
bio poznati glumac Rushdi Abaza kao i pevač Muharram Fuad.
Samia Gamal je rođena 1924. godine kao
Zainab Ibrahima Mahfuz u malom egiptaskom gradu
Vani. Ubrzo posle njenog rođenja porodica se seli u Kairo. Susret
Samie i Badie Masabni zauvek menja Samijin život. Badia je
prihvata kao deo svog plesnog ansambla i daje joj izvođačko ime po
kom je ostala upamćena.
Samia je počela da radi u Madam Badijinom kazinu
kada je Tahia Karioka već bila zvezda. Međutim, kako napreduje do
solističkih nastupa tako joj se plesni stil menjao i obogaćivao,
ona je učinila orijentalni (trbušni) ples izražajnijim izdižući ga
na viši nivo. Ona prva uvodi veo kao plesni rekvizit, počinje da
ubacuje elemente baleta i kao Tahia Karioka elemente
latinoameričkih plesova u svoje izvođenje. Takođe je prva
egipatska orijentalna (trbušna) plesačica koja na sceni pleše u
visokim potpeticama. Samia je jedna od najznačajnijih ličnosti
egiptaske filmske scene, njena filmska karijera je bila izuzetno
intenzivna i bogata sa mnoštvom uloga i plesnih izvođenja.
Jedan od najznačajnijih događaja u njenom životu je susret sa
Faridom el Atrache 1949. godine, oni se
zaljubljuju jedno u drugo i ubrzo venčavaju. Iste godine egipatski
kralj Faruk proglašava Samiu za "Nacionalnog plesača Egipta". Samia i Farid postaju poznati filmski tandem, međutim nekoliko
godina kasnije se razvode.
Samia se ubrzo udaje za bogatog američkog naftnog industrijalca,
koji je primio islam, zbog čega joj dodatno raste popularnost,
međutim ni taj brak ne traje dugo. Konačno 1958. godine se udaje
za glumca Roshdi Abaza nastavljajući da snima filmove i izbacuje
hitove. Samia Gamal je umrla 01. decembra 1994. godine u Kairu.
Naima Akef je rođena 1939. godine u gradu Tanta,
započinje svoju karijeru u veoma ranom uzrastu u okviru cirkusa
koji je bio vlasništvo njenih roditelja. Od malena je ovladala
svim vrstama akrobatskih i cirkuskih veština. Zajedno sa Tahiom
Kariokom i Samiom Gamal ostaje u sećanju kao jedna od najvećih
legedni orijentalnog (trbušnog) plesa.
Zahvaljujući reditelju Huseinu Favzi koji otkriva
njen talenat postaje izuzetno popularna, on je režirao više od
petnaest filmova za nju. Ubrzo postaje jedna od najtraženijih
egipatskih glumica i izvođača. Radni odnos Naime i Huseina
prerasta u ljubavnu vezu koja rezultuje brakom. U tom periodu
Naima se pridružuje jednoj od prvih profesionalnih folklornih
grupa u zemlji "Lail ia Ain".
Naima je 1957. godine nominovana za najbolju folklornu plesačicu u
okviru takmičenja na Omladinskom festivalu u Moskvi. Međutim,
tokom 1964. godine napušta ples i posvećuje se svom sinu iz drugog
braka sa knjigovođom Salah Abdel Alemom. Naima kao vrlo mlada u
27-oj godini života umire od raka 23. aprila 1966. godine.
Farida Fahmi je rođena 1940. godine u Kairu, ona
nije bila tipična orijentalna (trbušna) plesačica, već bi se pre
mogla opisati kao kraljica
beledi
stila. U intervjuu iz 1995. godine izjavljuje da joj je najveća
ljubav predstavljao
šabi
ples, iz čega se vidi da je njena plesna orijentacija bila
usmerena ka folklornim plesovima Egipta. Vrhunac svog uspeha
dostiže šezdesetih godina prošlog veka, svojom pojavom zauvek
menja sliku egipatskog orijentalnog (trbušnog) plesa, koji je do
tada bio odraz holivudske predstave ovog plesa, ponovo uvodeći
folklorne narodne plesove (šabi, beledi) na scenu i na taj način
pomagajući obnovi i uobličavanju egipatskih narodnih plesova.
Farida je kao vrlo mlada postala član Reda trupe, njena starija
sestra Nadida je bila udata za Mahmuda Redu (rodonačelnika
modernog orijentalnog (trbušnog) plesa), sa sedamnaest godina
dobija ulogu u mjuziklu "Ia Ia Leil Ein", pod pokroviteljstvom
egipatske države, kroz ovaj mjuzikl folklorni ples Reda trupe prvi
put privlači veću pažnju javnosti.
Reda trupa
na čelu sa Mahmudom Redom je obilazila Egipat,
intervjuišući lokalne plesače, na taj način su uobličili i
prilagodili folklorne plesove Egipta (šabi, beledi,
saidi) za scenu, sprečavajući da neki elementi padnu u zaborav. Farida
je bila udata za Mahmudovog brata, Ali Redu.
Farida postaje izuzetno važan član Reda trupe i prema nekim
izvorima se smatra i jednim od osnivača iste. Svoj prvi nastup
Reda trupa je imala 1959. godine od kada ređa uspehe jedan za
drugim. Danas je glavni trener, igrač i koreograf Reda trupe Atef
Farag.
Nažva (Nagua) Fouad je rođena 1943. godine u
Aleksandriji pod imenom Avatef, otac joj je bio
Egipćanin a majka Palestinka. Majka joj umire nekoliko meseci
nakon njenog rođenja i otac ubrzo ženi drugu ženu iz Palestine. Sa
nepunih petnaest godina 1958. godine odlazi u Kairo pez prebijene
pare, gde nalazi posao operatera mobilne telefonije "Orabi"
agencije za zvezde egipatskog bioskopa. Ovaj posao je bio prvi
korak približavnju sceni, što joj je kako je govorila kasnije, bio
životni san da postane slavna glumica i plesačica, jos od šeste
godine. Dok je živela u Kairu imala je podršku svoje maćehe koja
je došla za njom u glavni grad Egipta. Ubrzo zatim počinje svoju
plesačku karijeru u okviru čuvenog "Sahara City" noćnog kluba u
podnožju piramida. Nešto kasnije se prebacuje u glamurozniji
"Auberge des Piramides" noćni klub. Nažva je bila impresionirana
plesačicom Naimom Akef i često je ubacivala u svoj ples elemente
Naiminih nastupa.
Najveća prekretnica u Nažvinom životu je bio susret sa svojim
budućim mužem Ahmed Fouad Hasanom, veoma
talentovanim violinistom, kompozitorom i dirigentom. Ahmed je
Nažvi pružio šansu da nastupa u poznatom televizijskom šou
šezdesetih "Advoula al Madina", gde su nastupale i tadašnje zvezde
kao što su Abdel Halim Hafez, Faiza i td. Nažva je iskoristila ovu
šansu da se probije na egipatsku plesnu scenu i kasnije je
govorila da je od Ahmeda naučila puno toga iako je bio sedamnaest
godina stariji od nje. On ju je trenirao, naučio ju je važnosti
vežbe i neprekidnog rada na sebi, talenat ne sme da se zapostavi
već mora stalno da se razvija i obogaćuje! Ovaj brak je rezultovao
razvodom nakon šest godina zajedničkog života.
Nažva je bila najpopularnija sedamdesetih i osamdesetih godina a
1976. godine dostiže vrhunac svoje karijere, kada je poznati
kompozitor Mohamed Abdel Wahab napisao pesmu
(Kamar Abraa-tashar ili Plavi mesec) za nju. Nažva je nastupajući
uz ovu pesmu promenila orijentalni (trbušni) ples koji se do tada
izvodio na sceni unoseći u njega dramatičnost i glumu, postižući
efekat spektakla, drugim rečima, pravi mali dramski komad.
Nažva je oformila svoju plesnu grupu, međutim to nije dugo
trajalo, pokušala je da se probije kao glumica, međutim na kraju
karijere postaje filmski producent.
Suheir Zaki je rođena 1944. godine u Mansuri gde
je sa porodicom živela do devete godine, nakon čega se sele u
Aleksandriju. Od malena je bila zaljubljenik u muziku i ples i
ubrzo je porodica počela da primećuje njen prirodan talenat.
Počinje da pleše po noćnim klubovima Aleksandrije, na veliko
nezadovoljstvo svog oca. Seli se u Kairo i tamo nastavlja da
nastupa po noćnim lokalima, ubrzo dospeva na nacionalnu
televiziju.
Suheir Zaki je oličenje beledi igračice, vrlo često se nalazila na
omotu kaseta osrednje egipatske muzike, za nju je karakteristično
da je često igrala i interpretirala muziku
Um Kalsum (Oum Kalthoum), legendarne egipatske
pevačice i dive, jednom prilikom je egipatski predsednik Anwar al
Sadat izjavio da je Suheir "Um Kalsum plesa, kako ona peva svojim
glasom vi pevate svojim telom". Kako je sama govorila, njena
najveća inspiraciija su bile Tahia Karioka i Samia Gamal. Njena
interpretacija muzika je bila inspirišuća, zbog čega će ostati
zapamćena u istorija egipatskog plesa kao velika diva.
Fifi Abdo je rođena 1953. godine kao
Atijat Abdul Fatah Ibrahim u selu izvan Kaira,
gde je njen otac radio kao policajac. Majka se kod kuće brinula o
njoj i njenim petoro braće i sestara kao i o šestoro druge očeve
dece. Kao mala Fifi je gledala filmove sa Tahiom Kariokom, Samiom
Gamal i Naimom Akef i trudila se da imitira svaki njihov pokret,
mada joj je omiljena bila Naima Akef.
Fifin san je bio da postane plesačica, kada je imala dvanaest
godina beži od kuće, zajedno sa ćerkom njihovog komšije, koji je
bio plesač u folklornoj trupi. Roditelji su na kraju morali da
popuste njenoj želji da se bavi plesom, tako da je Fifi postala
deo plesne trupe. Sa trinaest godina postaje solista i počinje da
dobija pozive da pleše na svadbama i u hotelima sa pet zvezdica.
Fifi nikada nije pohađala časove plesa kod određenog učitelja,
tvrdila je da svaki pokret koji izvodi dolazi iznutra. Takođe je
sama naučila da čita, piše kao i da govori engleski. Opisuju je
kao jaku ženu čvrstog karaktera i ličnosti.
Fifi se udavala pet puta, prvi put sa četrnaest godina i to je bio
ugovoreni brak, za svog poslednjeg muža se udala 1985. godine. Ima
ukupno troje dece, poslednje dete je usvojeno, tu devojčicu je
prvo usvojila Tahia Karioka, međutim pošto je umrla kad je
devojčica bila beba, Fifi pristaje da je usvoji i odgaji kao svoje
dete, zbog čega pridobija velike simpatije javnosti.
Fifi Abdo prestaje da se bavi plesom 2004. godine, ostaće
zapamćena kao deo "velike trojke" zajedno sa Dinom i Lusi, ona je
svakako jedna od najvećih Egipatskih zvezda našeg vremena. Iako je
njen rad često bio provokativan, mnoge žene iz Egipta su bile
inspirisane njenom smelošću. Početkom 1990-ih godina dobija
priznanje za njen plesački i pozorišni rad, ona je postala jedna
od najbogatijih žena u Kairu. Poznata je i po tome što je nertko
učestvovala u dobrotvornim akcijama i pružanju pomoći onima kojima
je ta pomoć neophodna. Neki kažu da kada se ona nasmeje njen osmeh
osvetljava i najtamnije uglove u prostoriji.
Autor: Inessa Šesterikov Milićević u obradi literature i raznih izvora sa Interneta.