Definicija improvizacije sa aspekta instruktora
glasi: improvizacija predstavlja svaku muzičku numeru, osmišljenu
od strane
instruktora, čiji redosled koraka nije ustanovljen. Obično poseduje delove
koji su na neki način muzički akcentovani (karakteristični ritam
koji se uvek isto prati ili upečatljiva promena ritma). Ovi delovi
predstavljaju obeleživače ili markere date pesme, jer ih
instruktor igra na uvek isti način, i čine njen kostur ili
osnovicu.
Sa druge strane, delovi čiji se ritam po pravilu prati talasastim
ili vibratornim
koracima
predstavljaju upravo one delove koji daju smisao improvizaciji.
Redosled koraka je promenljiv, instruktor taj deo svaki put
drugačije odigra tokom časa, pri tome vodeći računa da jednu pesmu
koja se obrađuje odigra na manje ili više sličan način. Nakon
nekoliko ponavljanja iste polaznice su u stanju da je i same
interpretiraju.
Kroz improvizaciju na času polaznice prvenstveno
vežbaju tehniku izvođenja koraka koja se prethodno radila bez
muzike kroz objašnjenje i brojanje. Takođe, uče kako da
"slušaju muziku", kako da je podele na celine i svaku isprate na pravilan
način.
Za razliku od
koreografije, koja može, a i ne mora biti simetrična, improvizacija sa časa
je uvek simetrična. To znači da ako je urađena jedna kombinacija
koraka na npr. levu stranu, ta ista kombinacija koraka se radi i
na desnu stranu. Kombinacije se sastoje uglavnom od parnog broja
koraka (najčešće dva ili četiri), a ređe od neparnog broja
koraka. Na taj način polaznice mogu da isprate improvizaciju, a da ne
greše mnogo jer je sve logično.
Polaznice napreduju kroz improvizaciju, dok kroz
koreografiju
utvrđuju stečeno znanje za dotični plesni nivo.
Definicija
improvizacije sa aspekta izvođača (osobe koja
pleše za publiku): improvizacija predstavlja svaku muzičku numeru
koju plesačica spontano osmišljava u trenutku izvođenja tj.
plesanja.
Ovakva vrsta improvizacije zahteva i plesni i scensko iskustvo,
kao i izvesnu opuštenost u odnosu na publiku, kako bi plesačica
mogla trezveno da razmišlja dok pleše. Interval u kom plesačica
osmišljava kombinacije unapred je reda veličine nekoliko sekundi,
zbog čega ona koristi samo već utvrđeno znanje i kombinacije, jer
nema vremena da osmišljava nešto potpuno novo.
Ovakvo izvođenje uglavnom nije previše kompleksno, međutim, ako je
plesačica ostvarila komunikaciju sa publikom njena
harizma i talenat dolaze do izražaja, te izaziva
oduševljenje i aplauz. Ono što je važno prilikom izvođenja ovakvih
tačaka jeste da je plesačica već upoznata sa pesmom uz koju pleše,
kako bi mogla pravilno da isprati sve prelaze.
Kroz improvizaciju sa časa polaznice uče kako da
same improvizuju bez pomoći instruktora. U našoj plesnoj školi
polaznice su u stanju da improvizuju posle pet do šest meseci,
koristeći do tada obrađene korake, a po uzoru na
improvizacije sa časa.
Autor: Inessa Šesterikov Milićević